Papanluk je pobijedio

Dozvolili smo da LEGENDA, kojoj to u krajnjoj liniji i ne treba u životu, ode na noge fašisti i papanu svih papana na ovim prostorima

piše: Nermin Čengić

IVICA OSIM u palači Milorada Dodika
IVICA OSIM u palači Milorada Dodika
Vrtim vijesti iz rodne grude, čitam i ostadoh usta razjapljenih poput peša kad ugledah ime IVICE OSIMA i Milorada Dodika u istom naslovu. Pomislim – ma jašta, i to je moguće. Sve je moguće pa i to da se papanu poput Milorada Dodika, nakon višegodišnjih nebuloza, lopovluka i evidentnog ludila koje se ako ništa drugo a ono razotkrilo u ponavljanju zločina negiranjem Tuzlanske Kapije, pljuvanjem Markala, igranjem sa živcima poharanih Srebreničana, dopusti zadovoljstvo da se ne samo i dalje nešto pita već da otmjeno isprepletenih prstića vodi glavnu riječ u svemu, baš svemu u ovom trokutastom staništu miševa.

Dok je takvo što mnogima postalo sasvim normalno meni, eto, i dalje nije. Još uvijek se liječim od boleščine koja mi ne daje da popustim u tvrdnji da ništa nije normalno u ovoj postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, a sad vidim i da smo otišli korak dalje. Doveli smo se do nevjerovatne situacije u kojoj IVICA OSIM, u namjeri ozdravljenja od idiota potpuno slomljene Bosne i Hercegovine, biva primoran otići u palaču vucibatine Milorada Dodika. E, to stvarno prevazilazi čak i granice nenormalnosti i ulazi u sferu crne rupe. Desilo se i povraća mi se. Cijeli dan me puca gađenje u šta je to gurnuta LEGENDA koja je prošla pola svijeta, gdje god se pojavio nosio je titule, uspjehe i već utvrđeno ime još dublje uklesao u istoriju.

Ivica Osim daje ostavku na mjesto selektora reprezentacija Jugoslavije
Za one koji su se tek uključili, IVICA OSIM je davne 1992. godine usred Beograda, kad je tamo uveliko vladala četnička falanga, pljunuo u lice tom fašizmu i napustio prestižno mjesto selektora jugolovenske reprezentacije jer su mu u trenucima dok je izgovarao ostavku granatirali Njegovo Sarajevo. Poslije toga ga zovu u Graz da od austrijskog Šturma napravi ekipu za Ligu prvaka. Tražio ga Real, a on mangupski skoknuo do Japana i tamošnjim loptašima pokazivao finte i maramice. Tamo mu se desio i moždani udar od kojeg se uspješno oporavio i došao nazad u Sarajevo gdje ga, opet, niko nije zarezivao osim novinara kojima je držao lekcije iz raznoraznih naučnih disciplina, uključujući i novinarstvo.

S druge strane je papčina, imbecilni fašista koji je pogazio sve što se gaziti ima, a ipak se i dalje nešto pita jer niko ovdje nema onu stvar da mu saspe par tužbi za koje je sam davao dokaze svojom debilnom sprdačinom. Na presicama se smijao u lice novinara koji je pitao kako da sinu iz institucionalnog budžeta da 3 miliona maraka, a to je bilo još prije posljednjih izbora. Na izborima se malo ko od glasača nađe da odbije glasati za Mileta koji već godinama vlada polovicom Bosne i Hercegovine, a i na drugo pola ima itekako uticaja, nerijetko se miješajući u svemirske regionalne programe, uz više nego dobrodošlu pomoć stavke koja se u ustavu vodi pod “specijalne veze”.

Kolika je bolest ovog društva govori i to da je odluka o postojanju bilo čega pod zajedničkim nazivnikom u ovoj zemlji spala na sport i rekreaciju. Tako danas od fudbala očekujemo da nas vrati na kolosjek života, da nas ponovo zbliži jer po svemu sudeći drugačije nemamo šansi. Sve drugo je, a i fudbal je već evidentno, u rukama crnog vraga koji mlatara repom i rasplinjuje ostatke onoga što se nekad zvalo Bosna i Hercegovina. Zagrijanu atmosferu uspjeha vrlo je lako rashladiti prodajom ključnih utakmica za prolazak dalje. Dešava nam se, a više je nego ublehaški smatrati da se dešava slučajno. Ponovo smo dobili priliku da nešto napravimo. Tu je i rezultat ali komanda je stoj i popularni lopovski fudbalski savez sa podsavezima neće da odustane od neprihvatanja uslova koje inače prihvataju sve moguće članice krovnih organizacija ovog sporta.

Milorad Dodik u elementu
Naviklo se ići kod Dodika po recept kad god šta zaboli. Od njega zavisi i zrak. Toliko je protkao cjelokupno društvo i sve moguće instance sobom da stanje i ne može biti drugačije do smrtno bolesno kakvo i jeste. Toliko je nepojmljivo bitan njegov glas, potez, uticaj… toliko je veliki njegov podbradak da je dočekao da mu se za sve dolazi, kumi, moli, cmizdri. I bosanskohercegovačkom fudbalu koji je, evo sad će i mjesec dana, suspendovan jer FIFA i UEFA ne priznaju neposlušnost Dodik kroji sudbinu preko svojih saveza. A ti drčni fudbalski savezi u kojima rade oni koji su do ulaska u Savez s fudbalom imali veze koliko da prebace na daljinskom upravljaču kad ima gdje direktan prenos, e oni znaju da takve stvari najviše bole ljude pa ne sklanjaju nožurde sa rane koja guši ljude željne prepozantljivog uspjeha. I ne samo da ne sklanjaju nožurde već još više i upornije gaze i bucaju. Sve to je i dovelo do situacije da oni koji imaju uticaja i kojima je stalo da ova zemlja krene naprijed, proradi, prodiše, progutaju ponos i uđu na vrata Dodikovog dvorca ne bi li ga odobrovoljili da prestane daljnje fekalisanje prostora. Iako nismo zaslužili, i on to zna, ŠTRAUS S MILJACKE je odlučio uraditi nešto za sve nas. Nas šutljive, umrtvljene, nas Ništa.

Dopuštamo si da pošaljemo IVICU OSIMA da smiruje Dodikove bizarne strasti. ŠVABU smo pustili papku na noge. Mislim, znate li ljudi ko je IVICA OSIM i šta je on svima nama? Jeste li uopšte svjesni šta se to desilo u srijedu u Banja Luci kada je IVICA OSIM otišao u dvor Dodik Milorada na razgovor o popuštanju? Do jučer sam bio uvjeren da nema dublje jer smo sasvim izvjesno odavno na dnu, a eto, pustili smo ŠVABU da odobrovoljava Milorada. Dakle ima i dublje.

Nema više vremena za bilo šta, davno je rekao Mladen Delić neposredno pred gol koji je preokrenuo utakmicu, pa je morao pojesti vlastitu slutnju. Mene je ipak strah da ja svoju slutnju neću progutati jer, bez obzira hoće li se Dodik smilovati pod utiskom što mu je veliki IVICA OSIM došao da ga nešto umoljava, sad sam već uvjeren da ovdje neće biti preokreta, tj. da više zaista nema vremena za bilo šta. Kad smo, uporno šuteći i trpeći, dozvolili da LEGENDA, kojoj to u krajnjoj liniji i ne treba u životu, ode na noge fašisti i papanu svih papana na ovim prostorima, onda stvarno tu više nema šta da se traži. Poraženi smo, a papanluk je odnio uvjerljivu pobjedu.

Jeste pročitali? Jeste. Sad se lijepo vratite nazad u svoje zvučno izolovane brloge iz kojih izlazite samo kad morate, a baš i nemate namjeru promijeniti to stanište. Prilagođeni ste. Srasli ste.

protest.ba

Koliko vam se sviđa ova objava?

Kliknite na srce da ocijenite!

Prosječna ocjena / 5. Do sada ocjenjeno:

Objava nema ocijena! Budite joj prvi :)

4 Odgovori na “Papanluk je pobijedio”

  1. …eeeee, moj sinko, kad naucite da je razgovarati daleko zdravije nego pucati; balkanom ce zavladati 1000-godisnji mir…

  2. “Jeste pročitali? Jeste. Sad se lijepo vratite nazad u svoje zvučno izolovane brloge iz kojih izlazite samo kad morate, a baš i nemate namjeru promijeniti to stanište. Prilagođeni ste. Srasli ste.”

    moze li ovaj covjek ista napisati da ne pokusa spustiti citalastvu. totalno neukusno i neprofesionalno.
    ali eto, bar nam je naslovom otkrio toplu vodu…..

  3. Ne osjecam prezir prema Svabi ili bilo kome ko je za razgovor,ma gdje on bio.Svi znamo ko je Svabo i njega niko i nista ne moze podcijeniti pa ni jedan odlazak u Banja Luku kod Dodika,kako Vi kazete na noge.Lijepo ce biti i to sto je vidio prilaze i sam grad Banja Luku,slicne razvijenim evropskim gradovima,kao i uredjen grad.Banjalucani bas nece biti odusevljeni posjetom,jer njima sve smrdi sto dolazi iz Sarajeva(kompeksi iz mladosti)ili ti od davnina.A sta smo mi uradili za svoj grad-NISTA,ali ga ne prepoznajem,nazalost moje Sarajevo je na facebooku,kafu sa prijateljima pijem umjesto u Palmi,Bugatiju,Kogu,Esstradi,uz kompjuter i facebook ili skyp.To je imitacija zivota onog za kakav sam se ja borila.Ni nasi papci nisu nista laksi,MIlorad je bar prije rata napravio pare u privatnom sektoru,a gdje su ih napravili kantonalni vlastodrsci.Novinarima bi bolje bilo da rade na toleranciji,saradnji i pomoci narodima,da se pametni vrate,lopovi kazne,jer priznacete,kriminala ima sirom BIH,hocu reci u svakoj pori drustva.Na kraju zelim da zablistamo i sretno zivimo u svojim gradovima i u onom okruzenju kakvo smo imali/bAar moja sarajevska generacija i da nam lideri budu drugovi iz skolskih klupa a ne sa planina i suma ne samo nase nego i iz susjednih zemalja.

  4. Ružan članak napisan iz pera novinarke čije tekstove inače volim.Ima neke nemoći i jada i čemera u pisanju sarajevskih novinara koje pomalo podsjećaju na grebanje bespomoćnih mačića iz kante za smetlje koji se keze i na one koji im daju hranu !!!Teško je Arijana kad te niko nizašta ne pita i ponekad ne treba uopšte pisati….O Švabinoj veličini ne treba uopšte pisati ali o njegovoj spremnosti da pregovara u svakom slučaju da , jer život u zajedničkoj nam državi Bosni i Hercegovini može biti moguć samo ako budu postojali ljudi pout Ivice spremni da sa svakim pregovaraju….Dodika ste svi proglasili četnikom i koljačem mada ja ni u jednoj njegovoj izjavi to nigdje nisam našao i onda me to odma podsjetilo na početak rata kada smo i ja i brat bili na liniji trebevićkoj a oko kuće su nam vršljali sarajevski jalijaši medju kojima je bilo i danas uglednih novinara i prijetili mojoj majci da daje signale i da su joj sinovi u četnicima a poslije bježali u dimije ( sakrivali se od mobilizacije ) kad smo se mi vraćali sa linije!! Elem nejse što bi rekli u nas ako je Švabo otišao u BL i Dodik sjeo sa njim da razgovara to trba pozdraviti a ne pisati huškačke članke tipa Ljiljana i Avaza što je krajnje ružno i neukusno!A i nevalja da se trebe motaju oko lopte…….ha ha ha

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *