SARAJEVO.co.ba RSS
facebook.com/sarajevo.co.ba
twitter.com/capajebo
Znamenitosti Sarajeva
Sarajevska muzika
Videoteka

Ovo je Bosna

05. 07.
2013
14:07h

Čovjek se koječega u životu može prisjetiti, samo ako se dobro zamisli i pročeprka po mirisima, okusima, bojama i osjećajima, ali malo je sjećanja koja su organizirana u datume. Zapravo, sasvim je malo dana kojih se još možemo sjetiti.

piše: Miljenko Jergović

Uspomene

Uspomene

Petoga aprila 1979. moja baka Olga Rejc slavila je sedamdeset četvrti rođendan. Bio je četvrtak, šesti dva razred Osnovne škole ‘Silvije Strahimir Kranjčević’ te je sedmice bio u jutarnjoj smjeni, nastava je počinjala u osam, dvočasom iz likovnog. Tog dana imali smo pet časova, a tokom velikog odmora saznali smo za tužnu vijest: popodnevna smjena imat će skraćene časove, zbog utakmice koja se igra navečer. Dotad smo mislili da smo imali sreće što ujutro idemo u školu i uživali smo u baksuzluku suparničkog, šestog jedan razreda. Bilo je to prvi put u našoj mejtaškoj povijesti da se školski časovi skrate zbog sportskoga događaja. Do tada su ih skratili, samo jednom, nekoliko mjeseci ranije, na dan žalosti zbog smrti Edvarda Kardelja. Kasnije će skraćivanja postati pravilo, kad god se nešto igra i kad god netko umre.

Likovno nam je predavao razrednik, Hrvoje Filipović. Tog smo jutra u tehnici tempere slikali sportsku temu. Djevojčice se u to vrijeme nisu zanimale za sport, kao ni žene općenito, tako da je većina njih slikala prizore iz umjetničkog klizanja. Mi smo slikali košarku. Pokušavao sam naslikati Mirzu Delibašića kako skače za loptom s nekim crncem. Nije to bio neki određen crnac, iako je mogao biti, recimo, Jelverton. Radilo se o tome što mi je bilo lakše zamutiti boju za crnca, nego za bijelca. Mučio sam se jer mi je Delibašić bio čas ružičast kao benkica ženske bebe, čas mi je bio bijel kao duh Casper i žut kao Dragan Vuković kada je dobio žuticu, pa se ispovraćao na prvom času, učiteljica ga poslala kući, a naši se roditelji prestravili da ćemo za četrdeset dana, koliko su rekli da traje inkubacija, svi dobiti žuticu. Očajan sam bio iz likovnog. Nakon dva sata mučenja i prefarbavanja Kinđeta, sve dok papir nije nabubrio od viška boje, dobio sam tri minus. Tog dana, kada su muški bili naročito inspirirani, a ženske su bile uredne kao i uvijek, to je bila najniža ocjena koju je netko dobio. Tako mi je unaprijed prisjela utakmica u Grenobleu.

Mogao bih dalje, čas po čas, opisivati šta smo tog dana radili u školi, od Nade Kalaitović, njezinih zlatnih naočala i trećeg časa matematike, Koste Anđića, četvrtog biologije, do Abdulaha Å ahmanovića i petog srpskohrvatskog. Znam i šta je dalje bilo, šta sam radio kada sam došao kući, kako mi je prošlo to popodne, prije trideset godina, na sedamdeset četvrti rođendan moje bake.

Čovjek se koječega u životu može prisjetiti, samo ako se dobro zamisli i pročeprka po mirisima, okusima, bojama i osjećajima, ali malo je sjećanja koja su organizirana u datume. Zapravo, sasvim je malo dana kojih se još možemo sjetiti. Uglavnom se sjećamo dana kad nam je netko drag umro, a sjećamo se, na primjer, i dana kada je umro drug Tito, bez obzira na to je li nam i danas drag ili smo se u međuvremenu predomislili. Ti su nam tužni dani u sjećanjem darovani. Od njih se, gledano unatrag, uglavnom i sastoje naši životi. Ostale dane smo pozaboravljali.

Sjećamo se i dana kada je počeo rat. Neki se sjećaju samo onoga kada je krenulo u Sarajevu, a drugi pamte i onaj jedan ljetni, kada su tenkovi krenuli na Sloveniju. I od takvih dana sačinjeni su naši prošli životi. Zapravo, najmalobrojniji su oni dani kojih se sjećamo cijelih, od jutra pa do lijeganja u krevet, a da su nam u pamćenju osvijetljeni i sačuvani zbog trenutka velike sreće. Takav je, za mnoge od nas koji danas živimo rasuti kao riža bačena za svatovima, bio peti april 1979, četvrtak, pred Dan oslobođenja Sarajeva. Da nije bilo te utakmice, bili bismo danas uskraćeni za jedan dan života, u kojem se, kao u kristalnom zrcalu, ogleda neki iščezli svijet. U trideset ljudskih godina puno toga umre i nestane, ali u naših je trideset nestalo gotovo sve. Zato se naši današnji životi toliko razlikuju od sjećanja na život prije trideset godina.

U Grenobleu nisam bio, ali su me vodili na nekoliko utakmica koje su se te sezone igrale u Sarajevu. Pamtim osjećaj kada, obično sredinom drugog poluvremena, u trenucima dok se lomi rezultat, svi u dvorani počinju skandirati: ‘Ovo je Bosna!’ Nogama udaraju ritam, tako da se tresu tribine, trese se zemlja pod njima i trese se cijeli svijet. Te su riječi 1979. značile nešto što je danas teško objasniti, ali što je, zapravo, suprotno od toga što one znače danas. Tada je to – ovo je Bosna! – bilo nešto veliko i jako, zato što je uključivalo sve, a nije isključivalo nikoga. Onaj tko je to vikao i udarao nogama nije mislio da na skandiranje ima više prava od bilo koga drugog. Nipošto to nije bilo idealno vrijeme, samo je riječ Bosna značila nešto drugo. Zato je ona tada postala prvak Europe.

Share

Trenutno: 1 komentar. Dodajte svoj komentar »

« nazad
Vezane teme: ,


Trenutno: 1 mišljenje»

  1. Davor kaže:

    Tisuću mu štrukli pokojne bake Olge

    Miljenko ga zna ukakat kao malo ko. Tko. Onaj ko nije ovdje ne može ni razumjeti šta i koliko ljudima to znači.
    Ne mislim da je zlonamjeran, samo se blago rečeno odrodio…

    comment-bottom

RSS feed za komentare ove objave.


Mišljenja čitalaca

Napomena: Ukoliko želite svoju sliku kraj komentara kliknite OVDJE i registrujte svoj gravatar.

ČITAJTE » Isak Samokovlija » Kiko Sarajlić » Dario Džamonja » Zuko Džumhur

Njeno veličanstvo – Baklava
Njeno veličanstvo – Baklava
Baklava je kolač orijentalnog porijekla koji se pravi od vučenog tijesta (jufka)...
Raspored fudbalske Premijer lige BiH: sezona 2017/2018
Raspored fudbalske Premijer lige BiH: sezona 2017/2018
U žrijebu za odigravanje sezone 2017/18, fudbalske Premijer ligu Bosne i Hercegovine...


 Još Sarajevskih novosti » 
Gost drugog Bookstana: Hanif Kureishi
Gost drugog Bookstana: Hanif Kureishi
Internacionalni festival književnosti Bookstan s ponosom najavljuje dolazak Hanifa...
Umjetnost, politika i ostale priče Ive Simčić u Zvonu
Umjetnost, politika i ostale priče Ive Simčić u Zvonu
Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono organizuje na izložbu umjetnice...


 Još Susreta i zbivanja » 
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Abdulah Skaka: Uloga gradonačelnika u boljem kvalitetu života građana
Novoizabrani gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka govori o planovima i projektima...
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
Petnaest godina sarajevske Disco Gripe
U svojoj petnaestoj godini izvođenja, prva ovogodišnja DISCO GRIPA će biti održana...


 Još Sarajevskih razgovora » 
Kino Arena: Bivša kraljica sarajevskih kina
Kino Arena: Bivša kraljica sarajevskih kina
Početkom šezdesetih godina u Sarajevu je bilo desetak kina i sva su bila smještena...
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Zoka Ćatić: Sarajevska poema
Na svoj uvijek poseban i originalan način Zoka Ćatić, glavni i odgovorni urednik...


 Još video sadrzaja » 
Sjećanje: Vinko Šamarlić
Sjećanje: Vinko Šamarlić
Vinko je poginuo 9. juna 1992. godine u odbrani Sarajeva. Iako je poginuo u prvim...
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
Sarajevo u nedjelju s Radnikom u večernjem terminu
U nedjelju, 2. aprila 2017. godine će Fudbalski klub Sarajevo sa bijeljinskim Radnikom...


 Još iz sportskog almanaha » 
Sjećanje: Vinko Šamarlić
Sjećanje: Vinko Šamarlić
Vinko je poginuo 9. juna 1992. godine u odbrani Sarajeva. Iako je poginuo u prvim...
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sjećanje: Esad Arnautalić
Sinoć je u Sarajevu nakon 77. godina života preminuo jedan od naznačajnijih muzičara,...


 Još uspomena i sjećanja » 

FELJTONI
» Dnevnik s Pala
» Od Grbavice do Koševa
» Čovjek s mjesecom u pjesmama

NE PROPUSTITE!