Valter – to je Sarajevo!

Vladimir Peric Valter (1919-1945) je u noci petog i sestog aprila 1945. godine vodio naoruzane grupe Sarajlija u borbi za ocuvanje grada od neprijateljskog unistenja. Poginuo je na Marindvoru u osvit slobode grada na Miljacki.

Vladimir Peric Valter
Vladimir Peric Valter

Drago Jovanovic je bio pripadnik jedne od organizovanih grupa aktivista. S tavana kuce u Brankovoj ulici na broju 1 je posmatrao prizor Valterove pogibije, o cemu kaze: “Nismo, naravno, znali o kome je rijec i cim je svanulo naisli smo na razmrskano tijelo. Pokupili smo u carsav Valterove ostatke. Iako je Rato Dugonjic imao svoju verziju, ja sam uvjeren da je Valter poginuo od granate ispaljene iz malog, niskog topa koji je bio postavljen preko puta katolicke crkve na Marindvoru, ispred Djokine kafane. Hitlerovci su gadjali Elektricnu centralu i uspjeli da pogode samo upravnu zgradu. Valter je naisao izmedju dvije granate i nastradao.”

Vladimir Peric je sahranjen cetvrti dan poslije pogibije, desetog aprila poslije podne. Iako zauzeti mnogim poslovima, oslobodioci su nasli vremena da primjerno sahrane svog druga. Povorka sa vijencima je krenula ispred zgrade Hipotekarne banke (Vjecna vatra) ispunjavajuci glavnu (Titovu) ulicu Sarajeva.

Pred polazak povorke govorio je ugledni advokat i predsjednik ilegalnog narodnooslobodilackog odbora grada – dr Zaim Sarac: “Tek sada, dragi Vlado, kada te izgubismo, vidimo koga smo imali, ko nas je vodio, ko nam je izdavao naloge za rad i ko nas je bodrio i sokolio. Mlad godinama, bio si nam ucitelj. Mi smo te slusali i slijedili. Izgubivsi te, izgubili smo mnogo. Nestalo je zive arhive koja je sve znala, sve zabiljezeno u pameti imala i svakoga postavljala na odredjeno i pripadajuce mu mjesto. U danima patnji i iskusenja ti si nas bodrio i tjesio, ti si nam ulijevao novu snagu, novi polet za rad. Najvece nedace nisu nikad pokolebale tvoju vjeru u pobjedu, nisu nikad na tebe ostavljale hrdjav dojam. Volio si, druze Vlado, ovu napacenu zemlju, volio si ovaj nas grad. I kad si za njega sve ucinio, da uz oslobodjenje bude postedjen i od neprijateljskih razaranja, tebe je ugrabila smrt i rastuzila cijeli narod koji si mnogo zaduzio…”

Nad iskopanim grobom na Kosevu, prvi je govorio komandant oslobodjenog grada, potpukovnik Vojo Ljujic, koji se prisjetio Valterovog ucesca na partizanskom ratistu: “Pokojni Vlado je uvijek bio vedar i nasmijan, nosio je razne cinove, od komandanta bataljona do politickog komesara, ali je uvijek ostajao u cinu hrabrog borca, koji ne uzmice, nego stoji rame uz rame sa najmladjim redovom.”

U ime Komunisticke partije Jugoslavije govorio je Vaso Miskin Crni: “Uvijek je ostao vjeran sin Komunisticke partije, cije je naloge obavljao vjerno i savjesno, kao dobar organizator, ideolog i borac.

U ime Mjesnog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije je govorio Salko Hrnjavcevic Stari: “Druze Valtere, tebe pokriva zemlja u dane kada se priroda budi na nov zivot i kada i mi ulazimo u novi zivot, slobodni i ponosni na izvojevanu slobodu. Ali tvoj lik, tvoje neumrlo djelo, tvoje pregalastvo do samoprijegora postaje besmrtno i mi, tvoji najblizi drugovi, nikada te necemo izgubiti iz nasih srca, a zahvalno Sarajevo uvijek ce se sjecati tvoje velicine i tvoje zrtve za njegov spas.”

“Pucaju topovske granate i bacaci mina. Jedna granata raznese naseg hrabrog i neustrasivog Vladu u paramparcad. Glava mu je odletjela na elektricnu zicu. Drug koji je bio s njim, trazeci ga, nasao je samo dio noge. Cim je vatra postala slabija, drugovi pokupise ostatke njegovog tijela. Tako je poginuo nas dragi drug Valter, clan Komunisticke partije, rukovodilac sarajevskih ilegalaca. Slava ti i hvala ti, druze Vlado!”, u ime zena i omladine je rekla Mira Stanisic – Engel.

Dan ranije sahranjene su Sarajlije pale u posljednjim borbama za grad: Ilijas Alibegovic, Mensur Alijevic, Vlado Andric, Bogdan Banovic, Muhamed Kustura, ing Fuad Midzic, Rudolf Prelcec, Muhamed Sutkovic, Angelo Tavorzi, Roman Zagar i jos tri nepoznata Valterova borca. Zakazana je i sahrana zrtava iz Berkoviceve vile (gdje su posljednjih dana okupacije divljali zlocinci Maksa Luburica), te 74 lesa pronadjena na Darivi.

U javnosti je za nezaborav svijetlog lika Vladimira Perica Valtera dosta ucinio igrani film i serija “Valter brani Sarajevo”, snimljeni 1971. godine, u reziji Hajrudina Sibe Krvavca. Kultnom je postala zavrsna scena snimljena ispred (Jajce) kasarne na Jekovcu, u kojoj visoki njemacki oficir tek pristigao iz Berlina pita svog kolegu koji je bezuspjesno tragao za covjekom koji ga je izludjivao mjesecima:

– Vi znate koje Valter? Recite mi njegovo ime!

– Pogledajte ovaj grad., odgovorio je oficir pokazujuci na kotlinu kojom se prostire Sarajevo, “To je Valter!

Valter brani Sarajevo je prikazan u 58 zemalja svijeta i vjeruje se da ga je pogledalo dvije milijarde ljudi. Samo u SSSR-u je bilo napravljeno tri hiljade kopija filma, a u Kini je najgledaniji film svih vremena.

Josip Broz Tito je pogledao film u Bugojnu i tom prilikom rekao reditelju: “Poznavao sam tog mladica, primio sam ga u Drvaru u proljece 1944. godine i uvjerio se u razgovoru s njim da je vec bio izrastao u krupnu figuru naseg pokreta. Bio je dobar organizator i sjajan obavjestajac.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *