Vladimir Perić Valter (1919-1945) je u noći petog i šestog aprila 1945. godine vodio naoružane grupe Sarajlija u borbi za očuvanje grada od neprijateljskog uništenja. Poginuo je na Marindvoru u osvit slobode grada na Miljacki.
Drago Jovanović je bio pripadnik jedne od organizovanih grupa aktivista. S tavana kuće u Brankovoj ulici na broju 1 je posmatrao prizor Valterove pogibije, o čemu kaže: “Nismo, naravno, znali o kome je riječ i čim je svanulo naišli smo na razmrskano tijelo. Pokupili smo u čaršav Valterove ostatke. Iako je Rato Dugonjić imao svoju verziju, ja sam uvjeren da je Valter poginuo od granate ispaljene iz malog, niskog topa koji je bio postavljen preko puta katoličke crkve na Marindvoru, ispred Đokine kafane. Hitlerovci su gađali Električnu centralu i uspjeli da pogode samo upravnu zgradu. Valter je naisao između dvije granate i nastradao.”
Vladimir Perić je sahranjen četvrti dan poslije pogibije, desetog aprila poslije podne. Iako zauzeti mnogim poslovima, oslobodioci su našli vremena da primjerno sahrane svog druga. Povorka sa vijencima je krenula ispred zgrade Hipotekarne banke (Vjecna vatra) ispunjavajući glavnu (Titovu) ulicu Sarajeva.
Pred polazak povorke govorio je ugledni advokat i predsjednik ilegalnog narodnooslobodilačkog odbora grada – dr Zaim Šarac: “Tek sada, dragi Vlado, kada te izgubismo, vidimo koga smo imali, ko nas je vodio, ko nam je izdavao naloge za rad i ko nas je bodrio i sokolio. Mlad godinama, bio si nam učitelj. Mi smo te slušali i slijedili. Izgubivši te, izgubili smo mnogo. Nestalo je žive arhive koja je sve znala, sve zabilježeno u pameti imala i svakoga postavljala na određeno i pripadajuće mu mjesto. U danima patnji i iskušenja ti si nas bodrio i tješio, ti si nam ulijevao novu snagu, novi polet za rad. Najveće nedaće nisu nikad pokolebale tvoju vjeru u pobjedu, nisu nikad na tebe ostavljale hrđav dojam. Volio si, druže Vlado, ovu napaćenu zemlju, volio si ovaj naš grad. I kad si za njega sve učinio, da uz oslobođenje bude pošteđen i od neprijateljskih razaranja, tebe je ugrabila smrt i rastužila cijeli narod koji si mnogo zadužio…”
Nad iskopanim grobom na Koševu, prvi je govorio komandant oslobođenog grada, potpukovnik Vojo Ljujić, koji se prisjetio Valterovog učešća na partizanskom ratištu: “Pokojni Vlado je uvijek bio vedar i nasmijan, nosio je razne činove, od komandanta bataljona do političkog komesara, ali je uvijek ostajao u činu hrabrog borca, koji ne uzmiče, nego stoji rame uz rame sa najmlađim redovom.”
U ime Komunističke partije Jugoslavije govorio je Vaso Miskin Crni: “Uvijek je ostao vjeran sin Komunističke partije, čije je naloge obavljao vjerno i savjesno, kao dobar organizator, ideolog i borac.
U ime Mjesnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije je govorio Salko Hrnjavčević Stari: “Druže Valtere, tebe pokriva zemlja u dane kada se priroda budi na nov život i kada i mi ulazimo u novi život, slobodni i ponosni na izvojevanu slobodu. Ali tvoj lik, tvoje neumrlo djelo, tvoje pregalaštvo do samoprijegora postaje besmrtno i mi, tvoji najbliži drugovi, nikada te nećemo izgubiti iz naših srca, a zahvalno Sarajevo uvijek će se sjećati tvoje veličine i tvoje žrtve za njegov spas.”
“Pucaju topovske granate i bacači mina. Jedna granata raznese našeg hrabrog i neustrašivog Vladu u paramparčad. Glava mu je odletjela na električnu žicu. Drug koji je bio s njim, tražeći ga, našao je samo dio noge. Čim je vatra postala slabija, drugovi pokupiše ostatke njegovog tijela. Tako je poginuo naš dragi drug Valter, član Komunističke partije, rukovodilac sarajevskih ilegalaca. Slava ti i hvala ti, druže Vlado!”, u ime žena i omladine je rekla Mira Stanišić – Engel.
Dan ranije sahranjene su Sarajlije pale u posljednjim borbama za grad: Ilijas Alibegović, Mensur Alijević, Vlado Andrić, Bogdan Banović, Muhamed Kustura, ing Fuad Midžić, Rudolf Prelcec, Muhamed Sutković, Angelo Tavorzi, Roman Zagar i još tri nepoznata Valterova borca. Zakazana je i sahrana žrtava iz Berkovićeve vile (gdje su posljednjih dana okupacije divljali zločinci Maksa Luburića), te 74 leša pronađena na Darivi.
U javnosti je za nezaborav svijetlog lika Vladimira Perića Valtera dosta učinio igrani film i serija “Valter brani Sarajevo”, snimljen 1971. godine, u režiji Hajrudina Šibe Krvavca. Kultnom je postala završna scena snimljena ispred (Jajce) kasarne na Jekovcu, u kojoj visoki njemacki oficir tek pristigao iz Berlina pita svog kolegu koji je bezuspješno tragao za čovjekom koji ga je izluđivao mjesecima:
– Vi znate ko je Valter? Recite mi njegovo ime!
– Pogledajte ovaj grad., odgovorio je oficir pokazujući na kotlinu kojom se prostire Sarajevo, “To je Valter!
Film Valter brani Sarajevo je prikazan u 58 zemalja svijeta i vjeruje se da ga je pogledalo dvije milijarde ljudi. Samo u SSSR-u je bilo napravljeno tri hiljade kopija filma, a u Kini je najgledaniji film svih vremena.
Josip Broz Tito je pogledao film u Bugojnu i tom prilikom rekao reditelju: “Poznavao sam tog mladića, primio sam ga u Drvaru u proljeće 1944. godine i uvjerio se u razgovoru s njim da je već bio izrastao u krupnu figuru našeg pokreta. Bio je dobar organizator i sjajan obavještajac.”