Davno je to bilo u zemlji koje nema više, nešto je prekrilo vrijeme, nešto ju zaboraviše. Sjećam se sudbina mnogo u gradu ispod Trebevića, ali Boško i Admira – to je već bila filmska priča…
Eh, da je iz nosa iseknut ovaj miris baruta i sa sebe saprati tragove krvi, da je promijeniti kožu, a ne može. Barut je srastao s nozdrvom, s obje. Zgrušana krv svakog prenijetog beživotnog u komadima sjedinila se s dlakom, ušla kroz pore, nastanila se. Koža je otvrdnula pa se čini da podnosi sve, postade prilagodljiva svim vremenskim (ne)prilikama, ali ovim bezvremenskim, poput sjećanja, ne može ništa. Kad sjećanje navre i koža se pogužva, naježi ruke, namršti čelo, izblijedi obraze, kupa se suzama starim dvije decenije.
Usnuli novembar ovih dana na sarajevske ulice donosi vlagu. Ne izlazite bez kišobrana, čuvajte se lokvi, iako se ima šta vidjeti, ne ‘zvjerajte’ previše okolo…
O jednom popodnevu prekrivenom nebom bez oblaka, ispunjenom obavezama koje su upravljale šetnju prepunim gradskim ulicama. Od Baščaršije do Tržice i nazad. I naprijed.. fotografije:…
Kako to obično biva, Sarajevo se pred kraj maja pretvori u pravi ljetni grad. Stanovnici pomalo iznenađeni nakon dužeg perioda zahlađenja, još uvijek ne skidaju…
Za jedne on je heroj, a drugima je zločinac, a možda negdje na pola puta, njegova duša luta. Sarajevo, Sarajevo, zamislite Sarajevo. ‘Ustaj sine, majka…