Ne sjećam se više kojih to godina bi kad kod nas zavladaše nestašice svega: od kafe, ulja i šećera do tehničkih aparata…
…spusti, bolan, Daco, šibice – to je, valjda, jedina korisna stvar, koju si u životu naučio: jebo te Kafka, Dostojevski, Gogolj, Mopasan: sve su to bili veliki gubitnici u životu, papci, koji su prošli ‘bulevarom’ života, naletili na Šuneta, Očenaša, Činiju ili Fuku… zaigrali na, opet, krivu kutiju šibica…
I dalje su bili sigurni da sam lud, ali sad su bar znali zašto!
Otišli smo te godine na more – bolje reći, on me je natjerao, jer moje Sarajevo je meni vazda bilo preče od svakog mora.